Dačia – zaštitni znak našeg istočnog suseda i ponos rumunske automobilske industrije. Verovatno najprodavanija stvar iz pomenute zemlje pored Čaušeskovih vila i kurava rumenih obraza iz Drobeta-Turnu Severina. Remek delo rumunskih maketara i francuskih inžinjera ( ako takvi uopšte i postoje ) a ne bi me čudilo da je u kreiranju ovog vlaškog motornog sna učestvovao i neznatan broj učenjaka sa Filozofskog Fakulteta u Bukureštu i da su upravo oni ti koji su odgovorni za epohalnu ideju kombinovanja četiri osnovna elementa na Zemlji u jedan, onaj VRHOVNI. Čini se da je, možda, i sam Svevišnji umešao svoje ionako zauzete prste u stvaranje ovog čuda po pristupačnoj ceni. I tu dolazimo do krucijalnog pitanja : koja je razlika između automobila i čuda? A koja između nanule i progorelog stolnjaka? Stirodura i okađene kifle? Samohodne kosilice i… ? Shvatili ste. Jer, Dačia nije ništa od navedenog. Ona je jednostavno…Dačia. To se rečima ne da opisati. Treba sesti za TAJ volan, uvaliti se u TO sedište, zrikavim očima posmatrati TU interesantno koncipiranu kontrolnu tablu i slušati TE vanzemaljske zvukove koje dopiru, čini se, sa svih strana i kao da svi oni govore : “Budalo! IdiJote!“ a ponajviše pak “SIROTINJO!“. Nije neka specijalna tajna da Dačia uživa izuzetnu popularnost u Srbiji i da se, praktično, skoro preko noći – kako da kažem – INFILTRIRALA u naše ionako nikakve živote. Što se mene tiče – a već ih čujem kako mi viču ženskog roditelja – ja prosto nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftine stvari. A i život je teško govno i bez Dačije…
– E, pa, kume, kaži dragička!
– Dragička!
– Kupio sam auto, kumaro!
– Jooj, nemoj da pričaš, bre! E, pa dođi da ti čestitam i izljubim, kume, pa da vodiš u kafanu na čast k’o što je i red!
– Razume se, kume, samo aj’ prvo da ga vidiš kak’i je lep…
– Hoću, hoću, kume moj…Šta si, kažeš, uz’o?
– Dačiu, kume. Dačiu sa klimom i svom opremom!
– Hmm…Ništa. Otiš’o sam.
– Čekaj, kume, ‘de ćeš, bre? Zar ne idemo u kafanu…?
– C. Idem do Hrama sv. Vasilija Ostroškog. Možda stignem da uhvatim popa Iliju da nas još večeras raskumi…
Preuzeto sa http://vukajlija.com