Milozvuk iz usta gospodične lišen onih riječi na P, a pogotovo one riječi na K. Sve je tu – i izbor riječi, i dikcija, i odgovarajući ton. Govor učen odmalena, pod budnim okom majke koja nije žalila šolde za najbolje učitelje kako bi ovladavanjem dobrim manirima poskupila (ovde ide ona riječ na P) čednost mlade dame. Kroz odrastanje, ambiciozna majka se javlja kao glavni korektivni faktor vraćajući kćerku na kolosjek posle svakog i najmanjeg verbalnog ispada. Rezultat takvog odgoja je nadmena gospođica koja nosom kao leđnim perajem morskog psa para oblake i izuzetno teško ju je deflorisati. Al’ zato govori k’o da golub guče.
– Treći put izlazim i matori jebač me opet obara, a sve sam znala! Ne znam više šta da uradim! Jedino još mogu probati da mu popušim…
– Kćeri, to nije rječnik jedne dame. Došla nam je tetka u posjetu.
– Oprostite. Ljubim ruke, tetka!
—————————————————————————
Salcburg, 28.07.1786.god
„Draga moja Konstanca,
Vi ste mi najbolja prijateljica, a osjećam potrebu da se nekom povjerim o događaju koji se desio nedavno. Naime, šetajući vrtovima našeg dvorca sa g-dinom Volfgangom osjetila sam neku iznenadnu prisnost, na šta me je on položio na pokošenu travu izvadivši svoju enormnu muškost. U vrtlogu strasti, dok me je uzimao, osjećala sam da se nalazim na sedmom nebu, zaboravivši početnu bol. A, onda me je okrenuo na bok i bezobrazno me uzeo straga, nanjevši mi neopisivu bol i neobazirući se na moje molbe da prestane. Od tada ne mogu da smislim muškarce, a ni hranu. Kada će ovo da prestane?
Zauvjek Vaša,
Ana Marija“
Beč, 30.07.1786.god.
„Draga moja Ana Marija,
Hoćete da kažete da Vas je otkinuo od kurca?“
Salcburg, 03.08.1786.god.
„Svakako.“
Preuzeto sa http://vukajlija.com