Došla baba iz Švabije! I donijela poklon! Prije dvije godine kad je dolazila donijela neke predrkane adidaske, cijela škola se okretala. Mora da su ovaj put najke ili moltenka basketara. Zna baba šta valja.
– Vidi šta je tebi tvoja baka donijela… Čula sam da si dobar u školi, da će biti nešto od tebe. Za tebe, sine, Waterman olovka, al da je koristiš samo za potpisivanje milionskih ugovora, znaš.
Koji kurčev milionski ugovor? Jedino potpisivanje na koje si mislio je bilo potpisivanje moltenke flomasterom. Olovka jeste lijepa, sija se, pa još gravirana kutija… A, košta koliko lopta i najke zajedno. U tvom trinaestogodišnjem mozgu takva olovka je bezvrijedna. Zahvaljuješ se kurtoazno babi i ostavljaš je u fioku da godinama skuplja prašinu pošto ti majka ne da ni u školu da je poneseš da ti je neko ne ukrade.
Prođu godine. I tebe usere kako te nikad usralo nije. Isus je pretvorio vodu u vino, ti si pretvorio balvane u evre. Dolazi sutra Kuvajćanin na potpisivanje ugovora. 50 šlepera robe x 11000 evra x 1,95583 po srednjem kursu Centralne Banke BiH = 1 075 706,50 KM. Milionski ugovor. U markama, ali milionski. Vadiš kutiju sa olovkom iz fioke, otresaš prašinu i stavljaš je u džep sakoa uz konstataciju da baba mora da je bila vještica kad je pogodila da će ti zatrebati. BABA ZNA!
– Milivoje!
– Reci, gazda!
– Imaš li olovku da potpišem ugovor? Hitno, dok se ovaj nije predomislio.
– Imam ovu „Dani kosidbe GLASINAC 2016.“ al nećeš valjda s njom? Gledaj njegove, sija se ko mačije mudo.
– Imam ja još bolju, ali ne znam da je otvorim. Jebem te, baba…
Preuzeto sa http://vukajlija.com