Žanr narodne muzike, koji je karakterističan za šire područje zapadne granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, tačnije, potez Prijedor-Drvar-Knin. Ova muzika je uglavnom namijenjena stanovnicima ovog područja koji su igrom sudbine (ratni vihor ili klasično „trbuhom za kruhom“) bili prinudjeni da napuste svoje rodne krajeve, te im je samo preostalo da se kroz pjesmu prisjećaju savršenog života u davno napuštenim krajevima. Ansambl se uglavnom sastoji od jednog pjevača, koji ima ulogu vođe i 3-4 „medvjeda“ čija je glavna uloga da već otpjevani dio teksta ponove što glasnije, i to na takav način da se prosječnom slušaocu, nenaviknutog uha, automatski diže kosa na glavi. Naravno, i ime benda mora biti zvučno, u skladu sa muzikom koju izvode, tipa: Sinovi Manjače, Zmijanjsko krdo, Preldžije, Grmečki baritoni, Basovi Like i slično…Tekstovi uglavnom opisuju daleki i nikad neprežaljeni zavičaj, ljubavničke i boemske osobine stanovnika navedenih krajeva, te pokušaj prilagodjavanja novoj sredini i pokušaj očuvanja narodnih običaja u istoj.
– „Zavičaj je moje blago, u Krajini sve mi drago, nađem lijeka svojoj muci kada krenem Banjaluci.“
– „Lupaj Mile za kafanskim stolom, lupaj brate, sve je pod kontrolom.“
– „Nije Jovo po notama svir’o, al je žensko u praksi studir’o, zbog curica i tebe kafano, Jovo školu napustio rano.“
– „Vjetar duva tarabu, obori, ko da staru majku razgovori? Ja zatvaram, ja zatvaram kafane po Beču, aoj moja kućo na Grmeču.“
Preuzeto sa https://vukajlija.com