Nezadovoljni penzos koga zvuči čudno ali, leđa još uvek bole. Iznerviran neefikasnošću proizvoda koji je pazario kao i nedostatkom slatkog na njegovom stolu, penzos je rešio da baci svoj kosmodisk.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Amsterdamska kurva
Najveći stepen izloženosti.
Stojiš kao u izlogu, izložen pogledima sa svih strana, nemaš gde da mrdneš.
Sve oči uprte u tebe, sad il’ nikad.
– …i onda?
– Kaže šef „Hajde ti, Pero, izloži svoj plan. Kad ti ništa ne valja i na sve se žališ, da čujemo tebe“. Ustanem, grlo mi se steglo. Stojim k’o amsterdamska kurva, svi netremice bulje u mene i čekaju. Nakašljem se i počnem…
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Ostani u autu
Jedna od najčešćih fraza u holivudskim filmovima. Koliko je sigurno da onaj ko ode po cigare više nikada neće da se vrati, ili da će se tokom brze vožnje po gradu definitivno odvaliti hidrant-dva, tako je potpuno izvesno da će usled napetih situacija tokom boravka u kolima osoba nežnijeg pola ostati nezaštićena u vozilu dok junak obavlja nešto vrlo dramatično.
– Što si stao?
– Ostani u autu!
– Jao, ne plaši me! Šta se desilo?!? Zašto izlaziš?
– Ne pitaj me ništa, ozbiljna je situacija!
– Ali gde si krenuo?!?
– Do žbuna onog, jebote, da se ne vidim kad čučnem!
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Pekarski kondom
Kesa koju navučeš na ruku dok pipaš hljeb u Maksiju, kako bi izbjegao kontaminaciju istog.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Dupla servis greška
Прва кад одвезеш ауто у овлашћени сервис а друга кад им напоменеш да се не разумеш око аутомобила.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Ženopauza
Kada ti se više ne diže a i nije te ni briga.
– Eh, konačno ženopauza, sada mogu da se posvetim šahu i dnevnopolitičkim temama. Pu, šta nam rade. Probudi se Srbine, gaze te ko…
– Dragi, gola sam u sobi.
– Esi luda ti, znaš da grijemo samo dnevni boravak? Prehladićeš se, kozo. Navuci moj džemper i dolazi vamo.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Krajiška narodna muzika
Žanr narodne muzike, koji je karakterističan za šire područje zapadne granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, tačnije, potez Prijedor-Drvar-Knin. Ova muzika je uglavnom namijenjena stanovnicima ovog područja koji su igrom sudbine (ratni vihor ili klasično „trbuhom za kruhom“) bili prinudjeni da napuste svoje rodne krajeve, te im je samo preostalo da se kroz pjesmu prisjećaju savršenog života u davno napuštenim krajevima. Ansambl se uglavnom sastoji od jednog pjevača, koji ima ulogu vođe i 3-4 „medvjeda“ čija je glavna uloga da već otpjevani dio teksta ponove što glasnije, i to na takav način da se prosječnom slušaocu, nenaviknutog uha, automatski diže kosa na glavi. Naravno, i ime benda mora biti zvučno, u skladu sa muzikom koju izvode, tipa: Sinovi Manjače, Zmijanjsko krdo, Preldžije, Grmečki baritoni, Basovi Like i slično…Tekstovi uglavnom opisuju daleki i nikad neprežaljeni zavičaj, ljubavničke i boemske osobine stanovnika navedenih krajeva, te pokušaj prilagodjavanja novoj sredini i pokušaj očuvanja narodnih običaja u istoj.
– „Zavičaj je moje blago, u Krajini sve mi drago, nađem lijeka svojoj muci kada krenem Banjaluci.“
– „Lupaj Mile za kafanskim stolom, lupaj brate, sve je pod kontrolom.“
– „Nije Jovo po notama svir’o, al je žensko u praksi studir’o, zbog curica i tebe kafano, Jovo školu napustio rano.“
– „Vjetar duva tarabu, obori, ko da staru majku razgovori? Ja zatvaram, ja zatvaram kafane po Beču, aoj moja kućo na Grmeču.“
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Ima i gorih sudbina
Rezignirano prihvatanje sumorne stvarnosti koja zatekne čovjeka nakon što uđe u određene godine, ili zapadne u mentalno stanje koje spriječava promjenu situacije. Kada se posljedice pogrešnih životnih odluka, loše podijeljenih, a još lošije odigranih karata i niza tragedija u kovitlacu života nagomilaju i stvore duhovnu katatoniju iz kojeg nema bijega, čovjek odustane od daljeg života.
Rastrzan između želje da stanje promjeni i nedostatka volje za isto, svoju usputnu životnu stanicu počne smatrati posljednjom i na njoj kao slijepi putnik ostaje dok ne počne mirisati ljubičice odozdo.
U nedostatku vremeplova da pogrešne odluke ispravi, ili manjka intelekta da zlu sreću lukavošću prevari, individua duhovno umire, svodeći se na apatični nivo životinje kojoj jedino ostaje da podmiruje svoje osnovne životne nagone i porive, čekajući sudnji dan.
Takvi životi često bivaju ispunjeni alkoholom, lakim opijatima i drugim vidovima hedonizma koji prividno maskiraju životni neuspjeh. Kao mehanizam odbrane, čovjek se počinje porediti sa ljudima koji su imali još lošije karte, ili daleko goru životnu sreću, te se tješi time da ima i gorih sudbina od njegove i da je njegov ili njen život, iako posran, daleko više trpljiv od sudbina sa kojima se drugi bore.
– Đole, aj reci mi iskreno, je l’ ti bude krivo nekad što si batalio magistarski, pa te Jovana ostavila? Majku mu mnogo piješ od tada. Prije si govorio da ćeš da tražiš drugi posao, a eto te petnaest godina radiš kao referent.
– Jebiga, rođeni, nije da nije, ali ima i gorih sudbina. Uvijek se sjetim kolege kojeg je žena ostavila zbog vjenčanog kuma, pa se ovaj pokušao ubiti. Nije uspio, još sebi oko raznio metkom. Eno sad ganja invalidsku penziju, ali ne daju mu. Zato ti kažem da meni nije loše. Imam za pojesti i popiti, đavolu malo bilo.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Godišnjica nezavisnosti
Prva godina samostalnosti, nakon razvoda braka.
Preuzeto sa https://vukajlija.com
Tamburaši
Бачка филхармонија.
Preuzeto sa https://vukajlija.com