Djevojka kod koje sve misli vode ka jednom, ultimativnom cilju. Ona pogleda sve izložene opcije i na kraju opet dođe do istog zaključka. I pored raznih sugestija, jakih kritika i brojnih odgovaranja od ideje, ona uporno sve to tumači u korist svog cilja i prvobitne zamisli, i ništa je ne može pokolebati.
Nije to optimizam, više liči na mentalitet tvrdoglavog govečeta koje je slijepo kod očiju i koje uporno gura i odbija da prihvati istinu iako je očigledna.
Za nju, svi putevi zaista vode u Rim.
– I znači kažeš da sam ti ružna?
– Jeste, ružna si. I debela. I smrdiš. Čak bih rekao da mi se i gadiš.
– Paaa znaš kako, psiholozi kažu da je prevelika odbojnost prema nečemu ustvari znak pritajene ljubavi.
– I glupa si bre. Vidiš kakve nebuloze pričaš. I tvoj glas je iritantan toliko da se jedva suzdržavam da lopatom ne razbijem… pa lopatu jelte. Jesam rekao da smrdiš?
– Hihihi, ko se bije taj se voli hihihi.
– Ma bravo, si to čula od drugara iz odjeljenja za djecu sa posebnim potrebama? Žestoko mi skačeš po živcima, otpišaj spodobo!
– Ma vidim ja da smo mi stvoreni jedno za drugo, zapisano je u zvijezdama…..
– O bože…. :vadi pištolj: BUM!
Preuzeto sa http://vukajlija.com